Nova godina je stigla, a trial period januara je prošao. Vadite papire, kontrolni! Hoću da svako od vas zapiše odluke koje će sprovesti u 2020-oj. Doduše, već mogu da vidim šta ćete napisati. Ove godine ćete stvarno smršati. Naći novi posao. Početi da pišete knjigu. Upisati onaj kurs koji vas je zanimao. Naći ljubav. Postati uspešni. Postati bolji. Lepši. Pametniji. Svake godine, ista priča, zar ne?
Naravno, kada bi bilo tako lako sprovesti velike promene, svi bismo odavno bili tamo gde želimo da budemo. Nažalost, sprovesti promene nije lako. Ukoliko zaista želimo da u novoj godini otpočnemo novi život, trebaće nam nove veštine, nove navike i nova znanja. Novi život zahteva jedno Novo JA.
Postoji samo jedan mali, maleni problemčić. Staro JA nije baš raspoloženo za rastanak. I spremno je na sve kako bi vas sprečilo da se promenite. Nemojte se ljutiti, Staro JA to ne radi namerno. Staro JA vas je sve ove godine vodilo kroz život sa željom da vas poštedi patnje, održi vas u životu, obezbedi vam osećaj povezanosti i izbegne odbacivanje. Staro JA je radilo najbolje što je umelo, vodeći se uverenjima koja je tokom života steklo. Nevolja je što mehanizmi i strategije koje Staro JA koristi, odavno više nisu korisni. Uverenja koja Staro JA ima su, najverovatnije, mahom nezrela, apsolutistička i nefunkcionalna. Dakle, da bismo od Starog JA napravili Novo JA, moraćemo da se otarasimo svega onoga što nam ne koristi. Ne možemo pokrenuti najnovije programe na starom operativnom sistemu. Vaš novi život zahteva Windows 10, a vaš um najverovatnije i dalje koristi Windows 95.
Iako ne veruje u brza i laka rešenja, Psihomehaničar je odlučio da vam za početak godine pokloni jedan lagani, blago motivacioni tekst i par praktičnih saveta, par update-ova za vaš operativni sistem. Ovi saveti su pokupljeni od različitih motivacionih govornika, life-coacheva i autora bestselera na temu ličnog razvoja. Lično, slažem se sa svakim od ovih saveta, ali takođe smatram da je potrebna određena količina spremnosti i emotivne zrelosti da bi se oni zaista mogli primeniti na delotvoran način. Pritom, ovi saveti i tehnike sami po sebi vam neće promeniti život. Vaš život može da promeni samo promena vašeg ponašanja. Sa druge strane, ukoliko uspete da primenite neki od ovih saveta, sprovođenje promene biće dosta lakše. Pa da počnemo!
Instalirajte uverenje da ste dovoljni

Ispod mnogih problema sa sampopouzdanjem, ispod mnogih loših navika, ispod mnogih strahova često leži sledeće uverenje:
Ja nisam dovoljno dobar. Nisam dovoljno lep. Nisam dovoljno pametan. Nisam dovoljno uspešan.
Ovo uverenje se često formira još od malih nogu, usled traumatičnih događaja i teških, kritičkih reči koje nam upućuju drugi. Deca razmišljaju egocentrično i zbog toga krive sebe za sve loše stvari koje im se dešavaju.
Nisam dovoljno dobar i zato su se mama i tata razišli.
Nisam dovoljno dobar i zato me vršnjaci maltretiraju.
Nisam dovoljno dobar i zato mama pije tablete.
Nisam dovoljno dobar i zato tata stalno viče.
Zašto bi jedno dete prihvatilo tako teško osećanje kao što je krivica? Zato što detetu krivica pruža osećaj kontrole i što je još važnije, nadu.
Ako budem bolji, mama će se vratiti. Detetu je lakše da se suoči sa krivicom, nego sa istinom. Istina je da je dete u većini situacija bespomoćno i da ništa što ono uradi ne može da promeni činjenicu da se mama i tata više ne vole, da su vršnjaci skloni nasilju, da mama ima problem sa zavisnošću, ili tata sa kontrolom agresije. Ovaj osećaj nedovoljnosti uglavnom nastavlja da nas prati kroz život i da nas jede iznutra ostavljajući iza sebe prazninu i usamljenost. Kada ne mislimo da smo dovoljno dobri, onda nikad ništa nije dovoljno dobro. Kada ne mislimo da smo dovoljno dobri, onda nema te količine uspeha, novca, hrane, seksa, alkohola, droge, putovanja ili aplauza koja će nas ubediti da smo dovoljno dobri.
Zato, pokušajte da sebe podsetite na to da vi JESTE dovoljni. Ne zaslužujete da vas iko maltretira i ne zaslužujete patnju. Zaslužujete ispunjen život. Zaslužujute ljubav.
Uprkos greškama. Uprkos svim manama. Uprkos svemu.
Verovali ili ne, svaka promena počinje sa instaliranjem uverenja Ja sam dovoljan/a. Kako ćete sprovesti promenu koju želite, ukoliko ne mislite da ste dovoljno dobri da je sprovedete?
Tek kada verujete da ste dovoljni, tada ste spremni da sebi pružite više, jer tada verujete da to zaslužujete. Kada verujete da ste dovoljni, onda želite sebi da pružite ono što vam zaista treba umesto onoga čime pokušavate da popunite prazninu. Kada verujete da ste dovoljni, ne kažnjavate sebe. Kada verujete da ste dovoljni, stvari koje su vam potrebne nađu svoj put do vas. Kada verujete da ste dovoljni, to veruju i ljudi oko vas i tretiraju vas drugačije. Zato, pokušajte da se setite kada ste pokupili to besmisleno uverenje da niste dovoljni. Setite se prošlosti. Pogledajte to povređeno dete i shvatite da to odavno niste vi. Vi ste odrasla osoba koja ima sposobnosti, talente i kapacitet za učenje. Ne postoji ništa što morate da uradite da biste bili dovoljno dobri. Ne postoji ništa čime to morate da zaslužite. Dovoljno ste dobri, baš sada u ovom trenutku. I zato što znate da ste dovoljno dobri, želite više za sebe.
Britanski terapeut, Marisa Peer, koja stoji iza ove filozofije tvrdi da Ja sam dovoljan nije samo afirmacija. Ja sam dovoljan predstavlja univerzalnu istinu, reči koje svako od nas žudi da čuje i reči koje se urezuju u um, ukoliko se dovoljno puta ponove. Zbog toga, Marisa savetuje da se okružimo ovom porukom. Da je napišemo na ogledalu. Da stavimo podsetnike u telefon. Da je stavimo na wallpaper i screen saver. „Ukoliko to uradite, promenićete svoj život“ – tvrdi ona. Ne znam da li ove reči zaista imaju toliku moć ili ne, ali nije na odmet probati. Iskreno verujem da svako od nas JESTE dovoljno dobar. Da nismo, ne bismo bili na ovoj planeti. Usvajanje ove ideje može nam doneti samo olakšanje.
Budite srećni SADA

Kada očekujete da ćete biti srećni? Kada deca prohodaju? Kada zaradite milion dolara? Kada konačno budete izgledali kako hoćete? Kada sve bude savršeno? Najbolji prediktor budućeg ponašanja je prethodno ponašanje, što znači da ako niste srećni SADA, verovatno nećete ni biti u budućnosti. Savršenstvo je nedostižno i ukoliko odlažemo sreću za savršen trenutak, nikada je nećemo dostići, jer taj trenutak nikada neće doći. Naravno, deca će prohodati, ali tada ćete čekati da ih upišete u školu. Kada zaradite milion dolara, čekaćete da zaradite dva. Naša postignuća stalno pomeraju liniju cilja i ukoliko čekate ostvarenje nekog cilja kako biste bili srećni, bojim se da ćete se načekati.
No, ukoliko možete da budete srećni dok ste na putu ka cilju i da uživate u procesu, bićete srećni svaki dan. Sreća nije stanje u kom su nam sve potrebe zadovoljene i više nam ništa ne treba. Takvo stanje ne može više nikad da se ponovi jednom kada smo izašli iz materice.
Sreća dolazi iznutra. Sreća je zahvalnost na onome što imate SADA. Kada radite na ostvarenju vašeg cilja i kada verujete da ste dovoljni, onda znate da ste u svakom trenutku vašeg puta tamo gde i treba da budete. Ne možete ići ispred sopstvenih mogućnosti i realnih ograničenja. Zašto biste se nervirali oko toga?
Zamislite da želite da naučite da slikate. Na prvom času slikanja, možete biti srećni, jer učite nešto novo, a možete i biti tužni, jer niste Rembrant. Dok učite da slikate mrtvu prirodu, možete biti srećni, jer do pre nekog vremena niste umeli ni da držite četkicu, a možete biti i tužni, jer ne radite sa živim modelom. Ukoliko želite da sprovedete neku promenu u životu, nemojte se toliko fokusirati na krajnji cilj – samo ćete se smoriti. Nemojte porediti vaša početna crtkanja sa Rembrantom. Nemojte porediti vaš start-up biznis sa Google-om. Nemojte nakon prvog treninga da poredite sebe sa fitness modelima. Do juče vam je bilo teško da uopšte počnete. Nije bitno koliko sklekova možete da uradite. Bitno je da ste krenuli. Fokusirajte se na prvu stepenicu. To je dovoljno.
Prihvatite da NIKADA nećete biti raspoloženi za promenu
Vaš um voli ono što je poznato. Vaš um voli ono što je prijatno, udobno i lako. Vaš um voli ono što vam donosi trenutno zadovoljstvo. Vaš um prezire neprijatnost, ne voli napor i ne voli bol. Ukratko, vaš um NE VOLI promene. Realno, ne volite ih ni vi, ali prepoznajete da su nekad neophodne. Sa druge strane, to što znate da je vreme za promenu i to što znate šta treba da radite vam ne pomaže da to zapravo i uradite. Zašto?
Zato što u borbi između logike i emocija, emocije uvek pobeđuju.
Nikada nečete biti raspoloženi za napor, bol, neprijatnost i nepoznato. Da biste nešto počeli, nekad morate da se prosto naterate. Jednom kada se naterate, postoje stvari kojima možete sebi da olakšate. Vremenom, nepoznato će postati poznato, a poznato će postati nepoznato. Teško će postati lako. No, nemoguće je izbeći neprijatnost, napor i bol, posebno onda kada pokušavamo da sprovedemo promene. Zato nekad ne treba ni previše razmišljati, što nas dovodi do sledećeg saveta.
Pravilo 5 sekundi

Ukoliko dozvolite sebi da se predugo premišljate između odlaska na trening i Netflixa, pogodite šta će pobediti? Mel Robins, autorka knjige 5 Second Rule tvrdi da niko od nas ne donosi svesnu odluku da sebi upropasti život. Do problema dolazi kada se jedno jutro probudimo i shvatimo da je niz mikro-odluka koje smo donosili svakoga dana imao kumulativno negativno dejstvo na naš život. Trening ili Netflix? Pizza ili salata? Alkohol ili voda? Ustati ili se izležavati u krevetu? Vremenom, prestajemo da razmišljamo o ovim odlukama i mahinalno radimo ono što je lakše, ono što donosi trenutno zadovoljenje, ono na šta smo navikli, makar to bilo i disfunkcionalno. No, ukoliko uvek radimo ono što je lakše, imaćemo težak život. Zato Mel Robins predlaže da identifikujemo te svakodnevne mikro-odluke koje utiču na naš život i da ne dozvolimo sebi da te odluke donosimo po inerciji. Sa druge strane, ako previše razmišljamo o njima, velike su šanse da ćemo naći brojne racionalizacije koje će nam služiti kao izgovor da se povedemo za starim rešenjem. Zbog toga Mel predlaže da pred svaku takvu odluku sebi damo 5 sekundi. Ideja je da odbrojimo unazad tih 5 sekundi, a onda uradimo ono što je u skladu sa našim ciljevima. „Netflix ili trening? 5-4-3-2-1. Idem na trening.“ Brojanje unazad nam dozvoljava da blokiramo stari, inertni obrazac ponašanja. Pet sekundi je dovoljno kratko da preduhitri mehanizme otpora, a opet dovoljno dugo da možemo svesno da donesemo odluku koja je bolja po nas i pokrenemo se.
Uradite ono što vam se najmanje sviđa prvo

Ukoliko pitate uspešne ljude koja je tajna njihove discipline, skoro svi će vam reći da je trik u tome da ono što najmanje volite uradite prvo. Ne volite da trenirate? Probudite se ranije, odradite trening čim ustanete i mirni ste ostatak dana. Ukoliko kažete sebi da ćete trenirati kasnije, to kasnije nikada neće doći. Isto važi i za neprijatne razgovore, dosadne obaveze, naporne zadatke. Zašto biste želeli da vam nešto što ne volite “visi“ nad glavom ceo dan? Nezavršeni poslovi nas čine nervoznim, a odlaganje obaveza nas puni osećajem krivice. Da li ZAISTA uživate u vremenu koje ste “ukrali” od neke obaveze, ukoliko se grizete iznutra? Pritom, da li su te stvari koje izbegavate da uradite ZAISTA toliko strašne ili naporne, ili je to ono što prosto govorite sebi? Sa tim u vezi…
Vežite zadovoljstvo za ono što radite

Ali ja stvarno mrzim ove obaveze, radije bih bio bile gde drugde nego se bavio njima, svaki put kad treba da uradim ovaj posao, poželim da umrem.
Naravno da nikada nećete želeti da uradite nešto prema čemu imate ovako negativan stav. Ovakav unutrašnji govor samo šalje poruku vašem nesvesnom da mora da vas zaštiti od te užasne aktivnosti koju mrzite i koja vas ubija. Nesvesno će taj posao uraditi jako dobro i uvek će vam dati izgovor da tu aktivnost izbegnete ili će vas dovesti u situacije koje vas sprečavaju da završite posao. Setite se, u borbi između logike i emocija, emocije uvek pobeđuju. Jedini način da pobedite emociju je da je suprotstavite drugoj, jačoj emociji. Racionalno saznanje: Biće jako dobro po mene ukoliko uradim ovo je potpuno nemoćno pred emocijom koja tvrdi Ja ovo mrzim i mrzim sebe zato što ovo moram da radim i radije bih umro, nego radio ovo.
Umesto toga, pokušajte da logici pružite saveznike u vidu prijatnih reči i emocija vezanih za obavezu koju imate. Na taj način šaljete poruku svom nesvesnom da vam pomogne da obavite taj zadatak. Kažite sebi: Ja biram da ovo završim sada, jer želim da budem miran i najviše mi prija kada sam miran. Možete ići i dalje. Ja želim ovo da uradim sada, ja volim ovo i jedva čekam da počnem, baš sam uzbuđen oko ovoga.
Šta mislite, zašto vojnici pevaju dok trče po kiši, kroz blato, noseći celu svoju težinu na leđima? Zato što im pevanje pomaže da “ubede” sebe, svoje telo i svoj um da uživaju u trci kroz mulj. Samo zahvaljući tome, oni ne odustaju.
Ukoliko sebi kažete da nešto mrzite i da nešto ne želite, vaše telo i vaš um će naći načine da vas od toga zaštite i da vas spreče da to uradite. Ukoliko sebi kažete da nešto želite i da vam se to nešto sviđa, vaše telo i vaš um će biti spremniji za saradnju, a vaše nesvesno će naći načine da vam pomogne, pa makar jedina pozitivna stvar bio osećaj rasterećenja kada znate da ste nešto završili.
U životu mnogo puta moramo da uradimo nešto što nam se ne dopada i nešto što nam ne prija. Što se više žalimo i što se više fokusiramo na sve negativne aspekte neke aktivnosti, manje su šanse da ćemo se upustiti u tu aktivnost. Ovaj princip važi za bilo koju odluku u kojoj je instant zadovoljenje suprotstavljeno nečemu što je trenutno manje prijatno, ali dugoročno bolje. Zamislite da se nalazite u restoranu i da treba da se odlučite između pice i salate.
Runda prva: Suva Logika VS Emocije
Suva logika: Ja bih sada trebalo da uzmem salatu, iako više volim picu. Salata je zdrava i dobra za mene.
Emocije: Ali ti više voliš picu, ti ne voliš tu salatu, salata je hrana za zečeve, salata te ne čini srećnim, uzmi picu, znaš da želiš, vidi kakva je, pogledaj tu slaninicu, pogledaj sir koji se razvlači, kakve veze ima, samo još danas?
Vi: Daćete mi picu.
Emocije, nakon što ste pojeli picu: Prase jedno.
Runda druga: Logika + Emocija VS Emocija
Emocija: Ti voliš picu, ti želiš picu, uzmi picu, uzmi picu, uzmi picu.
Logika + Jača emocija: Da, ja volim picu, ali sebe volim više, posebno kada se osećam i izgledam dobro. Ja biram salatu i želim salatu, ja sam zaljubljen u salatu i oduševljava me kako se osećam kada se odlučim za salatu, jer svaki put kad izaberem salatu osećam kako sam malo bliže svom cilju.
Vi: Daćete mi salatu.
Emocije, nakon što ste pojeli salatu: Ti si kralj samodiscipline.
Hvalite sebe
Kako izgleda vaš unutrašnji govor? Da li biste smeli da se prijatelju obratite onako kako se obraćate sebi? Da li u vašem unutarnjem govoru dominiraju teške i kritičke reči? Da li sebe “motivišete” pogrdnim rečima, uslovljavanjem i krivicom ili pohvalom i nagradom? Da li napor koji morate da uložite vidite kao kaznu ili kao sredstvo da dostizanje nagrade? Zamislite dve studentkinje, obe podjednako inteligntne, koje treba da uče za neki ispit.
Prva govori sebi sledeće: Hajde, glupačo, zagrej tu stolicu da ne bi umrla u siromaštvu, da li si stvarno toliko nesposobna?! Nije trebalo da završavaš gimnaziju kad si glupa za fakultet, bubaj sada ove dosadne stvari, tako ti treba.
Druga govori sebi sledeće: Ok, ja sam pametna i ja mogu da položim ovaj ispit. Polagala sam ispite i pre i znam da sam sposobna. Jeste teži ispit, ali ja imam fenomenalno pamćenje, sjajno povezujem gradivo i imam dovoljno vremena. Razbiću ovaj ispit.
Šta mislite, koja će položiti?
Pohvala u našem društvu se vidi kao nešto štetno i negativno. Roditelji se vode sistemom: Neću da te hvalim, da se ne uobraziš, ali uvek ću da te iskritikujem, da bi bio bolji. Deca ovaj stav usvajaju i kad odrastu ponosno tvrde kako su sami sebi najveći kritičar.
Da li sam jedini koji misli da je ovo potpuno pogrešno? Da li biste ikada želeli da živite sa cimerom koji osuđuje svaku stvar koju uradite i koji uvek nalazi razlog da vam nešto zamera? Kad god uradite nešto dobro, taj cimer ćuti, jer to se podrazumeva, ali ne propušta priliku da vam skoči za vrat kada nešto pogrešite. Takvog cimera biste jako brzo isterali iz života. Sa druge strane, to je nešto što mnogi od nas rade sebi već godinama, potpuno nesvesni ozbiljnih posledica takvog ophođenja prema sebi.
Ukoliko su kritike sve što čujemo, utvrđujemo uverenje da nismo dovoljno dobri, da je sav naš dosadašnji trud nedovoljan i da moramo da se pomučimo više. Pritom, napor koji ulažemo, jer moramo da se potrudimo više doživljavamo kao kaznu za to što još uvek nismo dovoljno dobri. Setite se, kada nismo sami sebi dovoljno dobri, nikada ništa nije dovoljno dobro.
Svi mi, još od detinjstva, želimo da čujemo iste stvari: Ti si super osoba. Ti imaš sjajnu ličnost. Ti si pametan i snalažljiv. Ti si talentovan. Ti si vredan ljubavi. Ti imaš šta da ponudiš svetu. Čak i kada odrastemo, željni smo ovakvih reči, posebno ako ih u detinjstvu nije bilo. Jedina razlika je što odrasli mogu te stvari da kažu sami sebi. Ako vremenom počnu u njih i da veruju, još bolje!
Ok, pametnjakoviću, ali ako hvalim sebe i svaki dan lažem sebe da sam super i da sam dovoljan, zar neću završiti kao razmaženi gmaz koji nikad ne ustaje sa kauča?
Ne, naprotiv. To će pre da se desi ukoliko stalno kritikujete sebe i do te mere uništite sopstveni duh, da više ni ne želite da ustanete sa kauča, pa drugi moraju da vas služe. Kada ste dovoljni, tada želite više dobrih stvari za sebe, jer znate da ih zaslužujete.
Po čemu je rečenica: Ja sam glup, jadan i nesposoban istinitija od rečenice Ja sam pametan, snažan i sposoban? Istina je da uvek može bolje, ali isto tako je istina i da nečeg dobrog u vama i vašem životu već ima. Ako ništa, živi ste.
Destruktivna kritika uništava duh. Pohvala ga izgrađuje. Naravno, pohvala ne može da odradi sav posao. Studentkinja koja sebi govori Ja sam pametna, sposobna i razbiću ovaj ispit takođe mora da zagreje stolicu kao i njena negativna drugarica. Jedina razlika između njih dve je u tome što pozitivnoj studentkinji učenje lakše pada , savladavanje gradiva joj ide malo bolje i utoliko je istrajnija. Negativna studentkinja sputava sebe teškim kritičkim rečima što svaki trenutak proveden nad knjigom čini nepodnošljivim. Pigmalionov efekat zaista funkcioniše. Ako od nekog očekujemo dobre stvari i visoka postignuća, veće su šanse da će ih taj neko i ostvariti. Ako od nekog očekujemo neuspeh i poraz, veće su šanse da će taj neko zaista omanuti. Zašto bi situacija bila drugačija kada se radi o očekivanjima koja imamo prema sebi?
Nemojte od sebe očekivati savršenstvo, jer to je najbolji način da sebe sputate. Verovatno to već i radite. Očekujte od sebe da ćete nešto uraditi dovoljno dobro, najbolje što je moguće u tom trenutku. Čak i ako omante, ljudski je grešiti. Iz grešaka se uči. Greške nas ne definišu, ukoliko im ne dozvolimo.
Očistite svoj život od toksičnih ljudi

Reč “toksično” je postala poput poštapalice. No, ona zaista dobro opisuje neka ponašanja i ljude. Ako malo bolje razmislite, shvatićete da tačno znate ko su takvi ljudi u vašem životu. Da, da, to su oni ljudi u vezi kojih ste u startu imali loš osećaj, ali ste odlučili da taj osećaj pripišete sopstvenoj paranoji. To su oni ljudi za koje uvek nalazite izgovore. To su ljudi čije loše ponašanje branite zato što mislite da vas vole. To su ljudi za koje čekate da se promene i shvate koliko ste divni. To su ljudi koji uvek nalaze način da vas iskritikuju, devalviraju, naprave ludim i izmanipulišu. To su ljudi za koje vi uvek morate da budete tu, a koji nikad nisu tu za vas. To su ljudi koji vam daju mrvice da biste trčali za njima. To su ljudi pored kojih se osećate bezvredno. To su ljudi pored kojih stalno preispitujete svoju realnost, percepciju i zdrav razum. To su ljudi kojima (najblaže rečeno) saosećanje nije baš jača strana. To su ljudi kod kojih se reči i dela ne poklapaju. To su ljudi pored kojih se osećate zbunjeno. To su ljudi koji ogovaraju druge pred vama, a samim tim i vas pred drugima (iako ne želite to da vidite). To su ljudi koji vas iznova iznenađuju svojom neosetljivošću i nebrigom i ostavljaju sa pitanjem: WTF? To su ljudi od kojih vam je jako teško da se odvojite, iako već neko vreme znate da je to jedino rešenje.
Postoji par stvari koje morate da znate:
- Ljudi se menjaju kada ONI to žele i u pravcu u kom ONI odluče.
- Čak i ako računate na nečiju promenu, ne postoji garancija da će ta promena biti dobra za vas i da će biti onako kako ste zamislili.
- Postoje stvari koje ljubav ne može da popravi i nije vaš posao da popravljate druge.
- Toksični i manupalitivni ljudi se uglavnom ne menjaju.
Klinički psiholog, dr. Durvasula Ramani u svojoj knjizi Otići ili ostati: Kako preživeti vezu sa narcisom tvrdi da je moguće nekoga naučiti kako da se ponaša društveno prihvatljivo, ali nije moguće nekoga naučiti autentičnoj empatiji. Kada shvatimo da imamo posla sa osobom koja nema kapacitet za empatiju i introspekciju, osobom kojoj nedostaje samokritičnost i kontakt sa realnošću i osobom koja nikad ne preuzima odgovornost za svoje ponašanje, na nama je da odlučimo da li ćemo otići ili ostati u odnosu. Ako odlučimo da ostanemo, moramo da prihvatimo da se ta osoba neće promeniti. Umesto što pokušavamo da je prevaspitamo, na nama je da se naoružamo tehnikama koje će nam pomoći da se zaštitimo od njenog štetnog uticaja.
Nisu sve situacije jednostavne. Možemo prekinuti prijateljstvo, možemo razvesti brak, ali ne možemo se razvesti od svojih roditelja ili braće i sestara. Ne možemo tako lako napustiti posao. Ono što možemo je da nazovemo stvari pravim imenom, prihvatimo realnost i preuzmemo kontrolu nad samim sobom, jer to je jedina stvar na ovom svetu koju zaista možemo da kontrolišemo.
Umesto zaključka
Iako deluju jednostavno i lako, nijedan od ovih saveta nije lako primeniti. Svaka od navedenih tehnika zahteva da se zaustavimo i preispitamo odnos koji imamo prema sebi. Da li smo sami sebi dobar prijatelj, verni fan, brižni roditelj i posvećen učitelj? Ili smo sami sebi najveći izdajnik, najveći kritičar, zakleti neprijatelj i zlostavljač?
Da li smo previše dugo bili okruženi pogrešnim ljudima koji su nas naterali da poverujemo u laži o sebi? Ili smo uspeli da od dobrih ljudi uzmemo ono najbolje i sačuvamo to u nama tako da nam to niko ne može oduzeti?
U 2020. možete promeniti mnogo toga. Možete promeniti svoj život, možda čak možete i promeniti svet. No, za početak, pokušajte da ove godine promenite sebe.